Dječje kazalište Branka Mihaljevića simbolično je, uz pridržavanje svih epidemioloških mjera obilježilo 90. rođendan skladatelja, književnika i novinara Branka Mihaljevića čije ime kazalište i nosi.
Zeko, Zriko i Janje za 90. rođendan Branka Mihaljevića
Odigrali su tim povodom predstavu Zeko, Zriko i Janje obnovljenu krajem prošle godine. Riječ je o predstavi koja je na repertoaru kazališta od 1958., i izvodi se već više od šest desetljeća u različitim glumačkim podjelama, različitim scenografskim, kostimografskim i lutkarskim rješenjima. Ravnatelj kazališta Ivica Lučić naglasio je kako je „neke od najljepših predstava koje su nastale u osječkom Dječjem kazalištu osmislio, napisao, uglazbio, sastavio, odsvirao i što sve već ne, veliki skladatelj i pjesnik Branko Mihaljević po kojemu kazalište i nosi ime.
{youtube}7z7_3KFT-T0{/youtube}
Dakle, utjecaj njegovog stvaralaštva na ovo kazalište je ogroman. U svojim je predstavama nastojao na zanimljiv način sačuvati i prenijeti dio narodne baštine, što običaja i melodija, što uzrečica i doskočica. Svevremenski mjuzikl ZEKO, ZRIKO I JANJE, koji oduševljeno gledaju sva djeca od jedne do sto i jedne godine, koji je izveden brodvejski broj puta, kojeg pamte generacije gledatelja, kojeg izvode generacije glumaca, postao je zaštitni znak našeg kazališta. Ova priča o prijateljstvu, nesebičnoj pomoći, nevjerojatnoj hrabrosti i odanosti nikad neće sići s pozornice. Najemotivnija pjesmica ikad nastala, koju svi znaju otpjevati mada ne znaju svi tko joj je autor, dio je te predstave i uvijek dva potoka suza teku iz kazališne dvorane kad glumci i publika zajedno pjevaju skladbu ZEKO I POTOČIĆ. I, mada je ovom sjećanju na velikog umjetnika povod devedeseta obljetnica njegovog rođenja, rekao bih kako se mi u Dječjem kazalištu, Branka Mihaljevića, često sjetimo!“ Sjećamo ga se s ponosom svakoga dana, a osobito na njegov rođendan 19. siječnja-rekao je Lučić.
Branko Mihaljević (Zagreb, 19. siječnja 1931. – Osijek, 19. rujna 2005.), hrvatski skladatelj, književnik, novinar i radijski urednik.
Radni je vijek proveo u Osijeku kao urednik (od 1952) glazbenog i glazbeno-dokumentarnog programa Radio-Osijeka. Radio je i kao rukovoditelj Centra za kulturu Sveučilišta za odrasle u Osijeku. Veliku popularnost stekao je kao autor pjesama za djecu, među kojima je i poznata pjesma “Zeko i potočić”. Napisao je i kompoziciju “Moj Osijek”, koja je proglašena himnom grada. Za osječko Dječje kazalište napisao je dvadesetak glazbeno-scenskih djela (dječjih opereta), najviše na libreto Ratka Zvrka. Autor je prvog slavonskog mjuzikla “Slavonska rapsodija”, koji se temelji na autentičnom folkloru.
Kao novinar objavio je velik broj dokumentarnih reportaža o izvornoj narodnoj umjetnosti i običajima Slavonije i Baranje, za što mu je Hrvatsko društvo novinara 1981. dodijelilo nagradu Zlatno pero godine. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a dodijeljena mu je i nagrada Osječko-baranjske županije za životno djelo u području kulture. U dva je navrata dobio Nagradu grada Osijeka (1962., 1979.). Prema izboru slušatelja osječkog Gradskog radija, na kome je posljednjih godina života nedjeljom ujutro vodio emisiju “Branko i potočić”, 2000. godine izabran je za Osječanina stoljeća. Bio je dugogodišnji član Hrvatskog društva skladatelja. Sahranjen je 21. rujna 2005. na osječkom groblju sv. Ane. Jedan od posljednjih njegovih radova bila je knjiga “Tragovima osječke glazbe”, objavljenja 2002. godine, u kojoj na nostalgičan i topao način istražuje genezu osječke muzikalnosti.
Najviše će se pamtiti po pjesmi o zeki i smrznutom potočiću. Album istog naziva (Zeko i potočić) najprodavanije je dječje glazbeno izdanje svih vremena u Hrvatskoj.
