U spomen na njegovo hrabro postupanje i nesebičnu žrtvu izaslanstvo Uprave OIV-a, bivše kolege i suborci te uža obitelj položili su vijence i zapalili svijeće ispred spomen obilježja postavljenog u znak sjećanja na Đuru Podboja.
Prisutnima se obratio i Mario Podboj, sin preminulog Đure Podboja te je tom prilikom izrazio neizmjernu tugu i bol zbog gubitka oca, ali istovremeno i veliki ponos zbog dostojnog obilježavanja pogibije njegova oca za što je zahvalan OIV-u, kompaniji u kojoj je otac Đuro proveo svoj radni vijek, a i sam Mario u njoj gradi svoju karijeru.
Početkom Domovinskog rata Đuro Podboj radio je kao tehničar na objektu Belje na kojem su bili smješteni televizijski i radijski odašiljači. Obzirom na svoj strateški bitan položaj, objekt Belje bio je od iznimnog značaja zbog nužnosti emitiranja hrvatskog informativnog programa o kojem su ovisili brojni stanovnici na području Slavonije, Srijema, Baranje i dijela Podravine.
U slučaju eventualnog prestanka odašiljanja signala s objekta Belje dogodila bi se informativna blokada za široko područje istočne Hrvatske i to u trenucima kada su informacije imale iznimno bitnu ulogu u ratu protiv agresora. Svjestan spomenutih neželjenih posljedica potencijalne informativne blokade, svojim požrtvovnim djelovanjem, Đuro Podboj je do kraja branio odašiljač Belje od agresora. U spomen toj iznimnoj žrtvi Odašiljači i veze preimenovali su objekt koji i danas ponosno nosi ime „Belje – Đuro Podboj“ te tako služi kao vječni podsjetnik na to kako je značajno doprinio tome da Republika Hrvatska ostvari pobjedu u ratu koji se vodio i u medijskom prostoru.
Izvor: OIV
