Svake godine 1. prosinca obilježava se Svjetski dan borbe protiv AIDS-a.
Toga dana, usmjerava se pažnja svih stanovnika Zemlje prema AIDS-u kao vodećoj globalnoj prijetnji. Od tada pa do danas ovom kampanjom obuhvaćene su različite teme i ciljne skupine ljudi, a Svjetski dan borbe protiv AIDS-a se obilježava u gotovo svim državama svijeta.
Cilj obilježavanja ove godine je podizanje svijesti zajednice o HIV infekciji, uključujući potporu i razumijevanje za oboljele od AIDS-a i članove njihovih obitelji, te potrebu razvijanja obrazovnih i preventivnih inicijativa.
Jedan od načina solidaliziranja s ljudima inficiranim i oboljelim od AIDS-a je isticanje crvene vrpce. Ovim putem želimo Vas upoznati kako je taj simbol nastao i koja značenja nosi.
Priča o „crvenoj vrpci“
Nošenje vrpce zadire u američku tradiciju vezivanja tekstilnih vrpci oko drveta kao znak odašiljanja misli i potpore dragim udaljenim osobama. Crvenu vrpcu kao simbol podrške ljudima oboljelim od AIDS-a, osmislio je 1991. godine slikar Frank Moore (New York 1953-2002). Na tu zamisao je došao nakon što je zapazio da njegovi najbliži susjedi nose žute vrpce kao potporu kćeri koja je kao američki vojnik sudjelovala u Zaljevskom ratu.
Budući da crvena boja simbolizira i ljubav i krv, a značenje isticanja vrpce potporu, nastala je crvena vrpca kao autorski nezaštićeni rad koji će se koristiti kao sredstvo podizanja svijesti ljudi diljem svijeta.
Prvi puta vrpca je javno predstavljena iste godine na dodjeli prestižne američke kazališne nagrade „Tony Award” prilikom koje su svi predstavaljači i nominirani nosili crvenu vrpcu na svojoj odjeći. Crvena vrpca ubrzo je postala međunarodni simbol svijesti o HIV/AIDS-u te predstavlja znak solidarnosti i podrške diskriminiranim oboljelim osobama i spomen na umrle. Nošenje crvene vrpce na Svjetski dan borbe protiv AIDS-a je jednostavan, ali snažan način protivljenja stigmama i predrasudama vezanim uz ovu bolest.
Poput samog HIV/AIDS-a stigma i predrasude vezane uz njih su globalni problem i stalni su pratitelji te epidemije.
Izazivaju ih razne pojave kao što su nedostatak razumijevanja bolesti, mitovi o prijenosu virusa, društveni strahovi u vezi sa seksualnošću, neodgovorno medijsko praćenje epidemije, činjenica da je AIDS neizlječiv, strahovi povezani sa smrću itd.
Stigme pojačavaju patnje oboljelih jer vode ka uskraćivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda poput prava na edukaciju, zdravstvenu zaštitu, prava na rad, prava na privatnost i sl. Osim diskreditacije pojedinca u očima drugih ljudi, posljedice stigme također djeluju na način kako pojedinci doživljavaju sami sebe. Na osobnoj razini one mogu biti razarajuće jer vode osjećajima srama, krivnje i samoizopćenja što je dodatna smetnja u prevenciji širenja infekcije. Rezultira odgađanjem testiranja, a time i otkrivanja zaraze, uskraćuje adekvatnu njegu i podršku te pravovremeno liječenje.
Planirane aktivnosti koje se stalno i sustavno provode kako u svijetu tako i kod nas nastoje unaprijediti epidemiološku situaciju. Iako su rezultati takvog djelovanja vidljivi snaga tog djelovanja se gubi u borbi s predrasudama.
Prema podacima Registra za HIV/AIDS, u razdoblju od 1985. godine, kada su zabilježeni prvi slučajevi zaraze HIV-om u Hrvatskoj, do kraja 2020. godine je zabilježeno ukupno 1827 osoba kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om, od čega ih je 572 oboljelo od AIDS-a. U istom je razdoblju 235 osoba umrlo od AIDS-a. Od ukupnog broja svih slučajeva HIV-a/AIDS-a, 1625 (89 %) su muškarci, a 201 (11 %) žene, a većina zaraza HIV-om se dijagnosticira u dobi od 25 do 44 godina.
U 2020. godini bilo je zabilježeno 76 novooboljelih od infekcije HIV-om, uključujući 12 novooboljelih od AIDS-a te 5 umrlih od posljedica AIDS-a. U posljednjih pet godina prosječan broj godišnjih novodijagnosticiranih slučajeva HIV-a/AIDS-a bio je 100 (raspon 76-110), što stopom od 1,9 na 100.000 stanovnika Hrvatsku svrstava među zemlje s niskom učestalošću HIV infekcije (5,4/100.000 je prosjek za zemlje EU/EEA u 2019. godini).
