Antunovac je započeo aktivnu obranu upravo na farmi Orlovnjak još u lipnju 1991. godine, kada se nalazio pod kontinuiranim napadima jedinica JNA i srbijanskih paravojski. Nažalost, pod naletima brojčano i u oružju nadmoćnijih neprijatelja, 6. listopada Orlovnjak je pao, a nad civilima i braniteljima koji su na farmi zarobljeni, protivno svim odredbama Ženevske konvencije, izvršen je do tada nezapamćen zločin.
– U ovo vrijeme tijekom dana, trajala je borba za Orlovnjak. Neprijatelj je iz Tenje i Klise granatirao naše položaje na kojem su bila dva voda. Iz Silaša su zaobišli naše položaje i zauzeli dio teritorija. Orlovnjak se mjesecima branio da se neprijateljske snage ne približe Osijeku, pet smo mjeseci štitili Osijek, spasili 15000 muznih krava na farmi, dali sigurnost radnicima – rekao je Stjepan Šerić, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Antunovac-Ivanovac.
Ispred spomen obilježja Orlovnjak položeni su vijenci i zapaljene svijeće za poginule i nestale branitelje i civile, a sudionici ove teške bitke prisjetili su se jednog od najtežih dana u povijesti Antunovca.
– Antunovačka satnija je ujutro držala liniju, na nas je neprijatelj krenuo brutalno i nadmoćno, gaseći mnoge mlade živote. Za četvero naših kolega i suboraca se još uvijek ne zna gdje su im posmrtni ostaci. Bio je to početak otvorene brutalne agresije koja se kasnije vidjela u cijeloj Hrvatskoj. Krenuo je niz gubljenja naših sela, koja smo ipak uspjeli zadržati dovoljno dugo kako bi zaštitili i obranili južni dio Osijeka i presijecanje grada što je bio plan četnika i JNA i svih onih koji su bili s njima – rekao je župan Ivan Anušić i dodao kako je važno čuvati sjećanje na te mlade ljudi od kojih su mnogi bili tek na pragu punoljetnosti i koji su za Hrvatsku podnijeli najveću žrtvu.
– Na nama je danas da Hrvatsku učinimo onakvom kakvom smo ju sanjali svi mi koji smo stali u obranu Hrvatske. Najvažnije od svega je riješiti pitanje nestalih, jer oni koji su sudjelovali u ovom zločinu su ovdje, žive ovdje, politički su aktivni i imaju sve povlastice Republike Hrvatske i 31 godinu poslije ne žele reći gdje su posmrtni ostaci naših suboraca, prijatelja, susjeda. Više nitko ne traži krivce, obitelji traže mir i mjesto gdje mogu zapaliti svijeću na grobovima svojih voljenih – poručio je župan.
Članovi Udruge hrvatskih branitelja okupljenim su novinarima podijelili snimku na kojoj je vidljiv sav užas koji je nastao nakon okupiranja Orlovnjaka.
– Vidjet ćete na snimci koju ste dobili, koja je silina vojske tada krenula na nas. Kada su ušli u Orlovnjak, zarobili branitelje i civile, ne da su ih ubili nego su ih masakrirali, iživljavali se na njima. Zna se tko je sudjelovao u tom zločinu, jer su oni to jutro snimali postrojavanje, naoružanje, davali izjave za svoje tv postaje, zna se tko su, neki od njih žive tu, nekoliko kilometara od Orlovnjaka – dodao je župan.
Komentirao je župan i budući suživot srpskog stanovništva na ovom području istaknuvši kako je jasno da je ideja Velike Srbije propala i da je 1991. godine Srbija izgubila rat te da se više od 30 godina poslije mora riješiti pitanje nestalih jer je to osnova kvalitetnog suživota u Hrvatskoj.
– Posebno je tužno danas jer naš donedavni predsjednik Udruge, Ilija Lovrić nije s nama i nije dočekao da nađe posljednje počivalište svog sina koji je tada bio jedva punoljetan. On je jedan od četiri osobe koji tražimo, i ponavljamo kao i svake godine na današnji dan da oni koji znaju samo pokažu prstom gdje su život skončali naši najmiliji da ih možemo dostojno sahraniti i obiteljima pružiti utjehu – rekla je Marija Bilić, predsjednica Udruge obitelji nestalih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja.