Obilježena je trideset prva godina bolnog sjećanja na pripadnike 107. Brigade koji su poginuli 3. travnja 1992. za Baranjski trokut: Miroslav Bošković, Kruno Bračevac, Mirko Culek, Slavko Ivić, Zlatko Ivić, Denet Mujkić, Mario Rupić, Josip Sabol, Darko Strugačevac, Marin Šarac, Mirko Šimara, Branko Špoljarić, Željko Tomić, Josip Topić i Josip Vrbanić, a 77 njihovih suboraca je ranjeno.
Nakon okupacije Vukovara srpsko topništvo i zrakoplovstvo pojačalo je svoje napade na Osijek. 30. studenog 1991. u Torjancima su poginula četiri pripadnika 107. brigade – Damir Banović, Darko Drevenšek, Pavo Horvat i Marko Pavlović. Sredinom prosinca oslobođen je dio područja između Osijeka i Kopačeva. Tijekom slijedećih mjeseci, srpske su snage utvrdile svoje pozicije – rovove, bunkere i manje fortifikacije te protjerali nesrpsko stanovništvo. 107. brigada Hrvatske vojske bila je vrlo dobra, uvježbana i snažna postrojba Operativne zone Osijek. Od 3. siječnja 1992. nalazila se u obrambenom rasporedu u zoni sela Nard, uz Dravu do granice s Mađarskom. Njezine snage držale su otprije i dio teritorija u Baranji, u izrazito teškim uvjetima, na lijevoj obali Drave – rovovi i skloništa su se s dolaskom proljeća počela puniti vodom. Tzv. Baranjski trokut, na crti Nard – Jagodnjak – Petlovac, dijelio ih je od dravskog nasipa. 31. ožujka 1992. smrtno je stradao Tihomir Kamba.
Nakon polaganja vijenaca kod spomenika poginulim braniteljima u Podravskoj Moslavini, Donjem Miholjci i kod Lugarnice Medrović, od spomenik 107. br. HV-a Valpovo krenula je Memorijalna utrka ‘Život za život’. Vojni protokol polaganja vijenaca uz blagoslov i molitvu održan je kod spomenika na baranjskoj strani te je uslijedila misa zadušnica u crkva Sv. Josipa radnika u Belišću.
