Egzodus Baranjaca počeo je prije 32 godine kada je pred postrojbama tzv. JNA i domaćih četnika oko 25.000 stanovnika napustilo svoje domove. Najveći dio u Osijek, dio u Međimurje, a dio u prijateljsku Mađarsku. Svaka baranjska obitelj imala je svoju kalvariju i svoju priču u kojoj su najbitnija bila djeca. Danas je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod križa na Biljskoj cesti obilježena 32. obljetnica progonstva nesrpskog stanovništva iz Baranje. Vijence su položili predstavnici državnih i lokalnih vlasti te udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Načelnik stožera 135. brigade HV-a Stipan Šašlin iznio je svoja iskustva toga 23. kolovoza 1991. godine.
1995. godine bilo je jasno tko vodi igru i u sklopu akcije Grom bilo je planirano vraćanje Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema. General Mladen Mikolčević rekao je kako su 1995. godine Hrvatske snage bile spremne za oslobađanje svih okupiranih područja pa i šire, ali, kaže, dobro da je ovako završilo.
Predsjednik osječko-baranjske Zajednice povratnika Branko Pek rekao je kako je na današnji dan 1991. godine iz Baranje prognano više od 20 tisuća ljudi, koji su uglavnom potražili utočište u Osijeku, te sedam godina boravili u progonstvu čekajući povratak.
