Daske koje život znače – Svjetski dan kazališta

Čarobni svijet kazališta u kojemu je sve moguće, u kojemu kreativnost pršti na sve strane, u kojemu bajke postaju stvarnost i u jednoj se sekundi možeš preseliti na posve drugi kraj svijeta samo jednom riječju ili slikom…

Ako voliš ići u kazalište, sigurno će te zanimati što sve ta riječ može označavati.

Riječ kazalište ili teatar ima tri osnovna značenja.

  1. Kazalište je zgrada koja služi izvođenju predstava.
  2. Kazalište je ustanova koja provodi kazališnu djelatnost.
  3. Kazalište je kazališna (scenska ili dramska) umjetnost.

U kazalištu se izvode kazališne predstave tako što glumci glume neposredno pred svojim gledateljima. Za kazalište su, dakle, i kazališnu umjetnost podjednako važni izvođači kazališnih predstava kao i gledatelji.

U većim gradovima Hrvatske, uz manja kazališta, postoje i tzv. narodna kazališta. Ona uz kazališnu imaju i općekulturnu te povijesnu važnost. Hrvatska narodna kazališta nalaze se u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Varaždinu i Osijeku.

Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u Zagrebu može primiti oko 750 gledatelja. U njemu se izvode razne kazališne predstave: dramske, operne i baletne. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu posebno je poznato po svojem svečanom zastoru koji je izradio poznati hrvatski slikar Vlaho Bukovac pod nazivom Hrvatski narodni preporod. Ispred ulaza u kazališnu zgradu nalazi se glasovita skulptura Ivana Meštrovića Zdenac života.

Kazališta za djecu izvode dramske i lutkarske igrokaze te mjuzikle za djecu.

Kazališta za odrasle izvode dramske predstave za odrasle (komedije, tragedije, drame u užem smislu), glazbeno-scenske predstave (opere, operete i mjuzikle) te plesne predstave.

Ako se neki redatelj odluči pripremiti za izvođenje na pozornici pripovjedni tekst (roman, kratku priču, bajku, basnu i sl.), zatražit će pomoć posebnog stručnjaka kojega nazivamo dramaturgom.

Dramaturg provodi dramatizaciju odnosno preradu pripovjednog teksta u dramski tako što ga dijeli po ulogama oblikujući dijaloge, monologe i didaskalije.

Glumci se tijekom predstave služe različitim predmetima. Sve predmeta koji se pojave u predstavi nazivamo rekvizitima.

Rekviziti  mogu biti razni uporabni predmeti koje smo prikupili i donijeli na pozornicu ili predmeti koji su posebno izrađeni za potrebe određene kazališne predstave.

Iluziju zamišljenog prostora u predstavi (npr. šume, mora, gradskog trga) može se dočarati kulisama. Kulise su slike i pregrade posebno izrađene i oslikane kako bi se dočarao zamišljeni prostor u kojemu se odvija radnja.

Prvo se javno izvođenje kazališne predstave pred gledateljima naziva praizvedba ili premijera, a svaka se sljedeća izvedba naziva repriza.

Uz profesionalne se kazališne predstave izrađuju i tiskaju kazališni plakati i programske knjižice.

Kazališni plakat na domišljat način oglašava novu kazališnu predstavu i poziva gledatelje u kazalište. U programskoj se knjižici nalaze imena svih sudionika u nastanku kazališne predstave te se ukratko opisuje sama predstava.

Kada kao gledatelj/gledateljica dođeš u kazalište, trebao bi / trebala bi poznavati pravila lijepoga ponašanja u toj ustanovi, odnosno kazališni bonton.

KAZALIŠNI BONTON

1. U kazalište se ne unosi hrana ni piće.

2. Mobiteli se u kazalištu trebaju isključiti.

2. Na sjedištu se sjedi mirno i ne ustaje se za vrijeme trajanja predstave.

3. Dok predstava traje, ne razgovara se i ne komentira s drugim gledateljima.

4. U kazalištu se ne fotografira ni sebe ni glumce.

5. Glumcima na kraju treba zapljeskati te izaći iz kazališta tek onda kad se glumci naklone i napuste pozornicu (scenu).

Izvor: edutorij.e-skole.hr