Agroklub proveo je razgovor s direktorom Baranjske čistoće Damirom Paulićem o tome što komunalne tvrtke čine i mogu učiniti po pitanju bacanja otpada u okoliš. Članak prenosimo u cjelosti.
Vozeći se Lijepom našom, nerijetko nailazimo na lokacije gdje nesavjesni građani nepropisno odlažu otpad – uz cestu, u kanale pa i rubove šuma. Kako i kome prijaviti takve slučajeve i što učiniti da se te situacije riješe, pitali smo čelnika komunalnog društva koje djeluje na području Baranje – Damira Paulića.
Takve lokacije nepropisnog i nedozvoljenog odlaganja ilegalno odbačenog otpada na javnim površinama može prijaviti bilo tko, prvenstveno nadležnom tijelu, a to su komunalna redarstva pri jedinacama lokalne samouprave. Taj otpad je neregularan i nelegalan i on nije u nadležnosti javnog pružatelja komunalnih usluga. Svaki građanin nepravilnosti ili nešto što smatra da nije u redu prijavljuje nadležnom komunalnom redarstvu. Imamo dva zakona koji to reguliraju. Jedan je Zakon o komunalnom gospodarstvu temeljem kojeg je definirana donešena odluka o komunalnom redu, a ima opći zakon, Zakon o gospodarenju otpadom gdje također postoje članci o nadležnosti komunalnog redarstva.
Postupanje po nalogu
Nadležnost nas, Baranjske čistoće, je isključivo u redovnom odvozu otpada i kao javni pružatelj usluge imamo nadležnost sankcioniranja nepravilnosti, ali to se uglavnom svodi na one u točki preuzimanja otpada, što se manje-više svodi na sadržaj posude za otpad. Sve ono što je izvan posude, više nije u nadležnosti nas već jedinice lokalne samouprave (JLS).
Ako građanin primijeti da netko baca otpad u kanal uz cestu, ili rub šume, ako ga fotografira, kome da pošalje, prijavi počinitelja?
U pravilu bi to trebalo javiti komunalnom redarstvu JLS-a. Baranjska čistoća ne može samostalno i samoinicijativno odlučiti da će ići skupljati neko smeće koje je razbacano na ulici, kanalu i slično. I mi kad primijetimo, i naša je dužnost da to prijavimo JLS, a može se prijaviti i inspekciji. Oni izdaju tada nalog nama, ali tek u zadnjem koraku. Prvo bi oni kao komunalni redari trebali izdati rješenje, mjeru, nalog za počinitelja. On se nekad zna, a nekad ne.
Prema zakonu, ako se nađe određena količina divljeg otpada na poljoprivrednoj površini, a ne zna se tko je počinitelj, tada inspekcija daje nalog, rješenje, da je vlasnik zemljišta dužan o svom trošku to ukloniti.
E sad, svaki taj koji je dobio nalog da to ukloni, ili će ga sam ukloniti ili će tražiti uslugu od nekoga drugoga, najčešće od nas. Mi postupamo isključivo po nalogu onoga tko je ovlašten. Taj koji je zatražio od nas, dao nama nalog za pružanje usluge, dužan je to nama i platiti.
Najčešće vlasnici poljoprivrednih površina, šuma, kanala nakon utvrđenja počinjenja upućuju nalog nama, pa mi vršimo kao uslugu koju zasebno naplaćujemo. To je ključna činjenica.
Problem utajivača
Imamo primjere da se na mjestima nekadašnjeg nepropisnog odlaganja otpada, postave table upozorenja. Danas postoji infrastruktura, postoje dobre alternative zeleni otoci, reciklažna dvorišta.
Prije su postojali zeleni otoci koji kao takvi više ne funkcioniraju u praksi, što se promijenilo ustrojem reciklažnih dvorišta. Kod nas više nema zelenih otoka, oni su uklonjeni, iz razloga što ljudi ne razumiju i mislili su da se tu moglo bacati sve i svašta. Oni su zamišljeni da će funkcionirati na savjesti i poštenju građana te da će se tu razdvajati otpad, a preko noći se pretvore u divlje odlagalište.
Pojedine ruralne zajednice i nadalje ilegalno “zbrinjavaju” glomazni otpad? Imamo primjere divljih deponija koje i dan danas funkcioniraju uz blagoslov lokalne vlasti.
To je smiješno i nevjerojatno, da netko tko je predstavnik vlasti u provođenju zakona savjetuje divlje odlaganje. Vi ako se nađete u potrebi da odložite neki kućni otpad, imate pravo doći na reciklažno dvorište, identicifirati se i besplatno odložiti otpad, onaj koji je u popisu tog odlagališta definiran.
Postupamo jako puno, mi kao javni pružatelj usluga stalno vršimo edukacije, javno smo prisutni, preko portala, novina, radio emisije svakog četvrtka gdje se svatko može javiti gdje će dobiti savjet i uputu. Problem je što postoji uvijek jedan broj onih skrivenih, koji izbjegavaju javnu obvezu da se registriraju i postanu korisnik pružanja naše usluge. Ti utajivači koji se ne žele prijaviti smatraju da im je puno jeftinije i bolje da svoj otpad bacaju ilegalno na razno-razne načine, često u noći bacanjem u prirodu odnosno okoliš ili u tuđe posude da ga se riješe.
Svaka općina je područje za sebe
Kakve su kazne za takve pojedince?
Taj dio nije u našoj nadležnosti. Ukoliko se dogodi da građanin uslika nekoga da ilegalno odlaže otpad u tuđe posude ili baca u prirodu, ako se identificira ta osoba, to je za komunalno redarstvo. Svaka općina je područje za sebe. Taj sustav funkcionira, ali slabo. Nije stvar ako je smeće samo razbacano po ulici, već i ako je razbacano u vašem dvorištu. Vi ste vlasnik dvorišta, ali to ne znači da tamo možete raditi cirkus jer taj otpad naružuje izgled i same ulice i tada komunalni redar ima obvezu dati nalog da ga sredite, kao što vam mogu dati nalog da maknete rublje s balkona, iako se radi o vašem stanu.
Naše ovlasti za represiju odnose se isključivo na takozvane prekršaje koji su u domeni ugovornih kazni, a to se isključivo odnosi jesu li kante uredne, je li sadržaj u njima sukladan pravilima. Ta se kazna kreće u rasponu od 300 do 500 nekadašnjih kuna po korisniku, za što se izdaje poseban račun. Fotografira se i to postaje polazna točka za utvrđenje i kažnjavanje počinitelja.
Pored tih, postoje i druge kazne, recimo ugovorne kazne su vrlo česte zbog neprijavljivanja, tu mi jako dajemo truda i intenziviramo taj proces jer postoji još uvijek broj utajivača, neprijavitelja usluge i na njih vršimo pritisak da prijave korištenje usluge.
Naši korisnici nemaju potrebu odlagati otpad u okoliš pod okriljem noći, već oni koji izbjegavaju ugovaranje usluge.
Kućanstva i nekućanstva
Drugi problem su takozvana nekućanstva. Po Zakonu o gospodarenju otpadom su definirane kategorije korisnika kućanstvo – to su svi građani. Druga kategorija su svi ostali koji su nekućanstvo. Prema tome, kućanstvo je ono gdje nastaje otpad u funkciji stanovanja, sve ostale potrebe i svrhe su nekućanstvo.
Čim ste nekakav obrtnik, tvrtka odnosno pravna osoba, bavite se turizmom, poljoprivredom, vi ste definirani kao nekućanstvo, ali i za vas vrijede ista pravila – isto morate prijaviti korištenje javne usluge.
Taj dio je nešto problematičniji jer veliki broj firmi to izbjegava, jer se mora platiti. Drugo, postoji problem iz prošlosti jer se to nije tako radilo, sad je to neka novina koja se baš ne prihvaća i javlja se otpor. Veliki je broj OPG-ova, obrta, koji ne žele prijaviti svoju uslugu i svoj otpad rješavaju na ilegalan način.
Možemo li biti konkretniji? Osoba koji živi u kući i istovremeno je vlasnik OPG-a, mora li on imati posebne spremnike za otpad ili se vodi pod kućanstvo?
Otpor proizlazi iz neznanja, zato stalno o tome govorimo i educiramo. To je zakonom definirano, koji kaže da u slučaju da se dogodi da ista osoba na istom mjestu nalazi u ulozi i kućanstva i nekućanstva, onda po članku 76. ne mora plaćati dvije usluge, plaća samo jednu, i to za nekućanstvo. Tu su malo drugačiji kriteriji obračuna cijene i naplate koji njima ne odgovara. Zato je tu otpor.
Skuplji odvoz smeća za OPG-ove
Mi to utvrđujemo i stalno osvježavamo podatke i tražimo, zahtjevamo, šaljemo obavijesti i opomene. Najčešći odgovor bude – ja sam otvorio neki mali OPG ili firmu koja se bavi nekakvim uslugama, nemam smeća i zašto da to napravim? Ali to nije točno. Vi kao građanin imate smeće i imali ste ga, a sutra otvorite novu djelatnost i kažete nemam otpad iz te djelatnosti? To nije točno jer ćete ga i dalje imati kao građanin.
Zašto je odvoz tog otpada skuplji u odnosu na kućanstvo, ako znamo da sve prikuplja isti kamion?
Je nešto skuplje, ali za osnovni otpad na području Baranje cijena je jednaka, u drugim mjestima najčešće nije.
Cijena za miješani komunalni otpad je 7,14 eura za malu posudu i jednaka je za kućanstvo i nekućanstvo. Razlike su te da je u zakonu definirano da kad ste vi nekućanstvo nemate više pravo na besplatnu posudu, samo na osnovnu. Žutu, plavu, crvenu – njih morate sami pribaviti kao nekućanstvo.
Drugi razlog zašto je skuplje, nemate više pravo na besplatan ulazak u reciklažno dvorište jer više niste kućanstvo, jer su ona isključivo za kućanstva. Kad razdvajaju otpad, što moraju, za kućanstva je besplatan dok se za nekućanstva reciklažni otpad mora posebno platiti.
E sad, pitanje je nešto drugo, zašto neki gradovi ne provode zakon? Zašto neke općine ne naplaćuju vikendašima ili firmama?
Nije li takvo pravilo diskriminirajuće – zašto bi poljoprivrednik morao odvoz jednog spremnika platiti više nego kao običan građanin?
Zakon je jednak za cijelu RH. Moramo se držati zakona. Zakon je zakon, je li on dobar ili nije to je druga tema. Zna se kako se zakoni donose.
Otpad je zabrinjavajuća kategorija i njega nevjerojatno puno ima i to je vrlo ozbiljna tema. OPG ima 2, 3, 5 ili 10 hektara zemljišta. Ako se time bavite svakodnevno, u tom vašem radu se gomilaju ogromne količine razno-raznih otpada, karnistra, boca od pesticida, vreća i sl…
Uzmite najmanju trgovinu, restoran, svakodnevno se generira otpad. Gdje on završava? Vi kao poduzetnik morate imati fakturu i uz fakturu dokaz, odnosno potvrdu o preuzetom otpadu, a uglavnom to nemaju. To treba pratiti inspekcija okoliša. Zbrinjavanje tog reciklažnog otpada više nije u nadležnosti samo nas. Mi smo samo jedan od mogućih pružatelja usluga. Vi kao korisnik možete doći kod nas, s nama sklopiti ugovor i mi ćemo preuzeti reciklažni otpad, za što ćete dobiti potvrdu, ali ako mislite da smo skupi – ne morate s nama, možete s bilo kime.
Ovaj miješani komunalni otpad ne možete sklopiti s nikim drugim nego s nama i zato držimo nisku cijenu za ovu javnu uslugu.
Imate li neki primjer dobre prakse koji bi izdvojili – kako se boriti s otpadom?
Beli Manastir može biti primjer, evo brdo iznad bazena je bilo itekako zagađeno, opterećeno divljim odlagalištem, stvorena ogromna divlja deponija, grad je to uklonio na svoj trošak uz pomoć fonda, koji često ima mjere i poticaje sufinanciranja za rješavanje divljih deponija. Nakon čišćenja su postavili kamere da prate hoće li se to ponovno aktivirati. I ta lokacija danas više nije divlji deponij.
Kućno razvrstavanje
Koliko ste dugo u sustavu zbrinjavanja otpada, vidite li poboljšanje ljudskog utjecaja na okoliš?
Bolji smo, zahvaljujući građanima na kućnom razvrstavanju otpada. Imamo šest posuda po korisniku, građani su to prihvatili i imamo dobre rezultate.
Prije je na gradskoj deponiji završavalo preko 10 tisuća tona miješanog komunalnog otpada godišnje. Danas ima upola manje, 5 tisuća, što je posljedica razvrstavanja. Razvrstava se na tri razine, na kućnom pragu, drugo je da vam omogućavamo da donesete samostalno na reciklažno dvorište besplatno i treće je da smo mi izgradili sortirnicu na kojoj mi dodatno razvrstavamo i takvog ga odvozimo kod ovlaštenih preuzimatelja.
Prihodi od razvrstavanja otpada stalno rastu, dobivate novac i za papir, metal, gume, ali s obzirom da smo izloženi tržištu, cijene onog što mi plaćamo isto stalno rastu. Zakonski temeljni cilj strategije je razvrstavanje i sortiranje – i pomaka ima. Jesmo li postigli cilj, još ne. Traži se da taj odvojeni dio bude na 60-70 posto, stoga još puno imamo za činiti da bi to postigli. To smo ugovorili s EU i to je obvezujuće. Postoje sankcije prema RH za koje će se plaćati penale ako se ne ispune.
Izvorni članak: Agroklub
Photo: Vedran Stapić
