Čak 90% desetogodišnjaka te 80% osmogodišnjaka i dvanaestogodišnjaka u Hrvatskoj izrazito je zadovoljno svojim životom. Djeca se u Hrvatskoj osjećaju sigurno, zadovoljna su svojom obitelji, prijateljima i domom, dok najniže procjenjuju zadovoljstvo pojedinim aspektima školskog života, iako je najveći postotak učenika zadovoljan školom.
S dobi pada razina ugodnog i raste razina neugodnog raspoloženja, a pada i kvaliteta vršnjačkih odnosa te procjena ukupne dobrobiti. Dio je to rezultata istraživanja „Subjektivna dobrobit djece u Hrvatskoj” koje je tijekom 2019. godine provodio Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Uredom UNICEF-a za Hrvatsku.
Ovo istraživanje prvo je takve vrste provedeno u Hrvatskoj, bazirano na metodologiji međunarodne organizacije Children’s Worlds, koja se koristi u više od 40 zemalja svijeta, te je međunarodno usporedivo. Svoje uvide podijelilo je 3507 djece u dobi od 8, 10 i 12 godina iz 237 razreda 41 osnovne škole iz svih županija, a istraživanje je ispitivalo različite aspekte subjektivne dobrobiti u osam područja djetetova života: dom, obitelj, novac i stvari koje imaju, odnosi s prijateljima i drugim ljudima, susjedstvo u kojem žive, škola, slobodno vrijeme te slika o sebi.
Glavni rezultati ovog istraživanja pokazuju sljedeće:
Više od 90% djece osjeća se sigurno kod kuće, no između 5% i 9% djece ne osjeća se sigurno na putu do škole, 11% učenika 6. razreda smatra da Hrvatska baš nije sigurna zemlja, a zadovoljstvo osjećajem sigurnosti u školi pada s dobi.
Više od 90% djece zadovoljno je svojim domom, no čak 42% osmogodišnjaka često osjeća zabrinutost zbog materijalne situacije u obitelji.
Više od 96% djece zadovoljno je svojim obiteljima, no 7% do 8% djece tvrdi da s obitelji nikad ne razgovara i ne zabavlja se ili da to čini rijetko.
Oko 90% djece zadovoljno je svojim prijateljima, no kvaliteta vršnjačkih odnosa i učestalost druženja izvan škole opada s dobi.
90% učenika drugog, 88% učenika četvrtog i 76% učenika šestog razreda zadovoljno je time kako im je u školi, a s dobi opada i razina zadovoljstva stvarima koje uče u školi, drugom djecom u razredu te pozitivnim doživljavanjem nastavnika.
Stopa fizičkog vršnjačkog nasilja opada s dobi, no povećava se stopa verbalnog, dok relacijsko nasilje ostaje na istim razinama.
Više od 80% djece zadovoljno je susjedstvom u kojem živi, no s dobi se smanjuje broj onih koji smatraju da u susjedstvu ima dovoljno mjesta za igru ili zabavu, da postoji netko tko će im pomoći ako imaju problem te da su odrasli u susjedstvu dobri prema djeci.
Oko 90% djece zadovoljno je kvalitetom slobodnog vremena, no s dobi opada postotak onih koji svakodnevno provode vrijeme vani.
