Umrežavanje i kreativnost
Radio je prvi medij na kojem će se tražiti informacija o lokalnim zbivanjima pokazala je i Analiza radijskog tržišta koju je 2015. od agencije Ipsos naručilo Vijeće za elektroničke medije (VEM). Istovremeno, lokalne radijske postaje sve su malobrojnije, a zbog mjera štednje i programi onih preostalih imaju sve manje lokalni karakter.
Od 2008. do 2015. iz statistika je nestalo 17 lokalnih radija. Preostali su emitirali prosječno tisuću minuta vlastitog informativnog programa manje nego 2008., a manje je bilo i svih ostalih programa: dokumentarnog, znanstvenog, obrazovnog… Povećao se samo broj glazbenih minuta i broj regionalnih radija pokazuju statistička izvješća.
Glazbene minute ono su što publika od radija najprije očekuje, pokazala je Ipsosova analiza. Na drugom je mjestu informativni program, a ono što ispitanim slušateljima radija možda nedostaje su tematske emisije – najprije one vezane za zdravlje, a onda sport i emisije o ljudskim pravima.
„Kada sam počinjao raditi, bilo je normalno da postaja ima i besplatne male oglase, emisiju autohtone narodne glazbe i glazbene želje, ali i puno razgovora i vrlo konkretnih emisija s ljudima koji su važni za lokalnu zajednicu. I ti su se ljudi vrlo rado odazivali u program, od liječnika do predsjednika avio-klubova. Onda je odjednom sve to postalo teret, pojavili su se ‘magovi’ koji su govorili da emisije ne smiju trajati duže od tri minute, a da intervencija u glazbu ne smije biti duža od 20 sekundi, jer bi, valjda, slušatelju od previše informacija mogao eksplodirati mozak“, govori Bogdanić o tome koliko se od kraja devedesetih do danas mijenjao radijski program.
Slušatelji će govorne emisije bez prekida slušati maksimalno 30, a najčešće ne duže od deset minuta, otkriva Ipsosova analiza za VEM. Cijela se uređivačka politika formatiranog radija temelji upravo na takvim istraživanjima želja slušatelja. Od playliste do voditelja koji će nuditi kratke servisne informacije i uspjeti im se najviše približiti.
„Vrijeme nekih moji radijskih početaka na lokalnoj radijskoj postaji u Otočcu je bilo vrijeme u kojem se mijenjala tehnologija. Ono što sam očekivao je da će potpuni prelazak na digitaliju, zbog smanjenja fizičkih poslova, osloboditi kreativne kapacitete i ojačati programe, ali to se zapravo nije dogodilo. Kasnije sam u Zagrebu iz prvog reda promatrao val umrežavanja radijskih postaja i odmah mi je bilo jasno da to ide nauštrb kreativnosti i sadržaja. Bilo je to vrijeme uvođenje američkog ‘radio programminga’ koji je trebao ‘cijediti’ isti sadržaj kroz bezbroj postaja, minimalizirati ulaganja i maksimalizirati prihode, ali s tim se nisu usrećili ni slušatelji, ni nakladnici. Potonji, prema onome što su mi pričali, nisu ostvarili očekivani profit“, kaže Bogdanić.
Nastavak teksta:
– SLUŠAJU RADIO, ALI IM SLIJEPO NE VJERUJU
– NENAMETLJIV MEDIJ
