Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se uz aktivnosti promicanja razumijevanja problematike invaliditeta i mobilizacije podrške koja omogućuje dostojanstvo, ostvarenje prava i dobrobiti osobama s invaliditetom.
Također, nastoji se povećati svijest o dobitku i pozitivnim aspektima uključivanja osoba s invaliditetom u sve aspekte života. Međunarodni dan osoba s invaliditetom, 3. prosinca, za velik je broj ljudi možda jedini dan u godini kada se i “zdravi” sjete prepreka i problema s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno susreću. Također, to je uvijek nanovo prilika da podsjetimo na važnost uklanjanja barijera za ravnopravan život osoba s invaliditetom, ne samo onih arhitektonskih, već i stereotipima i predrasudama koje su rezultat naših stavova prema osobama s invaliditetom. Podsjećamo da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koja potrebe ovih osoba vidi kao pitanje njihovih temeljnih ljudskih prava.
Povijest Međunarodnog dana osoba s invaliditetom potječe iz davne 1956. godine:
Dana 8. kolovoza 1956. godine u rudniku ugljena Bois du Casier u Belgiji planuo je požar u kojem su stradala 262 rudara. Ta se nesreća pamti kao rudarska nesreća s najvećim brojem ljudskih žrtava u nekom rudniku ugljena.
U spomen na taj događaj određeno je i obilježavanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom koji ima za cilj postizanje boljeg razumijevanja problema invaliditeta u široj društvenoj zajednici te ostvarenja svih prava koje osobe s invaliditetom imaju, kao i njihove potpune uključenosti u društvo u kojem žive.
Od 1992. godine UN-ov Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se širom svijeta svake godine 3. prosinca.
Činjenice i brojke:
– 7 milijardi ljudi predstavlja svjetsku populaciju;
– više od milijarde ljudi u svijetu ima neki oblik invaliditeta, što je jedna osoba na svakih 7;
– više od 100 milijuna osoba s invaliditetom su djeca;
– djeca s invaliditetom imaju četiri puta veću vjerojatnost da će doživjeti nasilje od djece bez invaliditeta;
– 80 % svih osoba s invaliditetom živi u zemljama u razvoju;
– 50 % osoba s invaliditetom ne može si priuštiti zdravstvenu skrb;
– 168 zemalja ratificiralo je Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom.
Ovaj globalni okvir nastoji ojačati otpornost osoba s invaliditetom pružanjem potpunog pristupa pravosuđu, zdravstvenim uslugama, infrastrukturi i dostupnim zajednicama. Usmjeren je na inkluzivno obrazovanje, cjeloživotno učenje i održivi gospodarski rast kroz zapošljavanje.
Procjenjuje se da se milijarda ljudi s teškoćama u razvoju diljem svijeta suočava s mnogim preprekama u uključivanju u mnoge važne aspekte društva. Kao rezultat toga, osobe s invaliditetom ne uživaju pristup društvu na jednakoj osnovi s drugima, što uključuje područja prijevoza, zapošljavanja i obrazovanja, kao i društveno i političko sudjelovanje.
Pravo sudjelovanja u javnom životu bitno je za stvaranje stabilnih demokracija, aktivnog građanstva i smanjenje nejednakosti u društvu.
Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se s ciljem promicanja osnaživanja i pomaganja stvaranju stvarnih prilika za osobe s invaliditetom. To povećava vlastite kapacitete i podržava ih u postavljanju vlastitih prioriteta. Osnaživanje uključuje ulaganje u ljude – na poslove, zdravlje, prehranu, obrazovanje i socijalnu zaštitu. Kad su ljudi osposobljeni, bolje su spremni iskoristiti mogućnosti, postaju aktivni promicatelji promjena i lakše prihvaćaju svoje građanske odgovornosti.
Nacionalna strategija 2010 -2020 obvezuje sve vlade na nacionalni pristup usmjeren na poboljšanje života osoba s invaliditetom, njihovih obitelji i njegovatelja. Desetgodišnji nacionalni okvir reforme Strategije usredotočen je na bolju uključenost osoba s invaliditetom i nastoji stvoriti društvo koje ljudima s invaliditetom omogućuju da ispune svoj potencijal kao ravnopravni građani.
Obilježavanje dana pruža mogućnost suradničkih i uključivih događaja svih sudionika – vlada, UN sustava, civilnog društva i organizacija osoba s invaliditetom – da se usredotoče na pitanja koja se odnose na uključivanje osoba s invaliditetom u društvo i razvoj, kao korisnici i aktivni sudionici promjena.
Tako se organiziraju i održavaju forumi, javne rasprave i informativne kampanje u svrhu podrške temama, kako bi razmotrili i predložili načine uključivanja i osnaživanja osoba s invaliditetom na razvoj i potpuno uključivanje u njihove lokalne zajednice.
Pomognimo osobama s invaliditetom stvaranjem prilika da ostvare svoj potencijal, bilo da se radi o glazbi, sportu, akademskoj zajednici ili međuljudskim vještinama.
Svatko je dobrodošao organizirati vlastita događanja kako bi proslavio Međunarodni dan i kako bi podigao svijest i promicao prava i perspektive osoba s invaliditetom širom svijeta.
Ina Topić, mag.pharm
Pandemija posebno teško pogađa osobe s invaliditetom, djecu s teškoćama u razvoju i njihove obitelji
U RH je prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, na dan 02.12.2021., 576 137 osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju koji i dalje nailaze na prepreke u pristupu obrazovanju i zapošljavanju, zdravstvu, kulturi i sportu, pristupačnom stanovanju, i nemaju osigurane neke od temeljnih socijalnih usluga koje bi im omogućile neovisan život u zajednici.
Od navedenog broja osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju njih 65 756 je bilo zaraženo s COVID-19, a nažalost 919 osoba je preminulo. Cijepljeno je 312 797 osoba s invaliditetom starijih od 18 godina (60% od ukupnog broja punoljetnih osoba s invaliditetom) te 2551 djece s teškoćama u razvoju ( 4,3% od ukupnog broja registrirane djece s teškoćama u razvoju zabilježenih u Registru osoba s invaliditetom).
Pandemija ne jenjava, a njezine negativne posljedice dovode do urušavanja dosegnute razine zaštite prava i gubljenja postignuća višegodišnjeg zalaganja za ravnopravnost i dostojanstvo osoba s invaliditetom.
Posebno upozoravamo na težak položaj osoba s invaliditetom smještenim u ustanovama koje su od samog početka pandemije suočene s diskriminatorno strogim propisivanjem i primjenjivanjem zaštitnih mjera. I same epidemiološke mjere bile su daleko restriktivnije u odnosu na opću populaciju odražavajući diskriminatorno uvjerenje da su korisnici ustanova socijalne skrbi ranjiviji dok su iskustva u svijetu pokazala da je upravo smještavanje velikog broja ljudi na malom prostoru najznačajniji čimbenik rizika za širenje virusa. To je još jedan od brojnih razloga zbog kojeg je takav oblik skrbi nužno što prije napustiti. S druge strane, epidemija COVID-a 19 i ovdje je predstavljala izliku za nečinjenje i izostanak razgovora o daljnjim planovima vezanim uz proces deinstitucionalizacije koji je gotovo zaustavljen.
Upozoravamo da još uvijek nije donesen Nacionalni okvir za ranu intervenciju kako bi se stvorili preduvjeti osiguravanja rane podrške svakom djetetu s razvojnim rizikom neovisno o sredini u kojoj živi i spretnosti roditelja. Hrvatska još uvijek nema Zakon o asistenciji koji je temeljni preduvjet neovisnom životu u zajednici kao ni Zakon o inkluzivnom dodatku. Nije donesen ni Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2021. do 2027. godine iako je 2021. pri kraju.
Veliki broj pružatelja usluga smještaja i boravka zbog ograničenih prostornih i ljudskih kapaciteta nemaju mogućnost zadovoljiti zahtjeve epidemioloških preporuka pa prekidaju rehabilitacijske, terapijske i druge programe namijenjene djeci s teškoćama i osobama s invaliditetom čije teškoće zahtijevaju redovito sudjelovanje u tim aktivnostima koje su osnova za njihovo funkcioniranje i mentalno zdravlje kao što je boravak u školi za djecu bez teškoća.
Osobe s invaliditetom i roditelji djece s teškoćama u razvoju izrazili su veliko nezadovoljstvo što nisu bili obuhvaćeni mjerom isplate Covid dodatka iako mnogi od njih ostvaruju naknade jedino po osnovi invaliditeta pa su u jednako teškoj egzistencijalnoj situaciji kao i umirovljenici kojima je naknada jedino bila namijenjena. Pravobraniteljica stoga preporuča da se i ovu skupinu građana obuhvati kompenzacijskim mjerama namijenjenim prevladavanju dodatnih troškova i padu prihoda izazvanih pandemijom i ostalim kriznim situacijama.
S obzirom na dugotrajnost krizne situacije preporučamo da epidemiološka služba i pružatelji usluga, sukladno pravilima struke, pronađu odgovarajuća rješenja kojima bi se omogućilo korisnicima ustanova socijalne skrbi da uz pridržavanje svih propisanih mjera zaštite od zaraze Covid-om 19 ostvare slobodu kretanja, a da se istovremeno odgovarajućom organizacijom rada osigura zaštita zdravlja svih korisnika i zaposlenika.
Stoga ne dozvolimo da osobe s invaliditetom žive pored nas, već sa svima nama!
