Ako ste i vi od onih ljudi koji pomisle da im je kaotičan raspored, da im nedostaje koji sat u danu.. Ako ste od onih koji smišljaju izgovore za izbjeći poneku obvezu koju mogu “ostaviti za sutra”, eh, onda ostanite ovdje!
Donosim vam jednu toplu, veselu, sportsku i pomalo užurbanu priču.
Naime, postoji jedna obitelj u malom baranjskom mjestu, odmah uz granicu s Mađarskom, u Duboševici.
Obitelj Molnar.
Prošlo je podosta godina (nećemo baš sve otkrivati, to je kao kad ženu za godine pitate) od kako je “glava” kuće iz rodnog mu Kneževa protrčao duboševačkim terenima, ali ne samo njima, već i srcem jedne Duboševčanke. Kako to obično biva, zaljube se oni, osnuju obitelj i tako ova priča kreće!
Danas obitelj Molnar broji 6 članova najuže obitelji. Tata Daniel, mama Jasmina, najstarija kći Iris(16), potom Korina(12), zatim Nora (10) i Emanuel Gabriel (8).
Ništa to možda nebi bilo čudno, ali uvjeravam vas, ovo je nešto posebno.
Bilo im je potrebno podosta vremena kako bi pobrojali sve medalje koje imaju.
70, da, dobro ste pročitali!
Ponosni tata Danijel, istaknuo je kako je potrebno puno odricanja, truda i volje, ali za njih četvero će napraviti sve. Što nam je rekao, poslušajte u nastavku;
Mama Jasmina sve obaveze, uz posao u punoj satnici sve stiže. Kako izgleda organizacija dana u obitelji Molnar možete čuti u nastavku. Ispričala nam je i nesreću koju je najmlađi Emauel Gabriel doživio;
Najstarijoj Iris, a potom i Korni i Nori, od samog početka bila je zanimljiva gimnastika. Nakon nekog vremena, Iris se zaljubila u veslanje te nekoliko godina bila član veslačkog kluba “Baranja” iz Draža. Paralelno je uz veslanje nastavila i s gimnastikom te na obje fronte osvajala medalje. Pokazalo se dobrom odlukom kada se potpuno posvetila veslanju. Trudila se, odricala i naposljetku bila pozvana u četverac u osječki veslački klub Iktus. Postaju državne prvakinje s još podosta osvojenih medalja.
Danas je ona 16-godišnjakinja u srednjoj školi u Osijeku, smjera HTT i djeluje u Iktusu i dalje, a od nedavno trenira dizanje utega, a ponosno kaže kako digne 105 kilograma! Sigurno se ima i tamo štogod za osvojiti, zar ne? Samo je nebo granica.
Korina je, ona naizgled najmirnija, a zapravo energetska bombica. Točno zna koja je čija medalja, gdje je tko bio i zbog čega na natjecanju, kada, s kim… A vjerujte, puno je to detalja i informacija.
Kako sam već rekla, ona je kao i starija sestra počela sa gimnastikom, osvajala nagrade i medalje. Kako i sama kaže, osim neustrašive starije sestre, primjer i veliki uzor joj je tata. Tata je svojedobno na terenima žario i palio te nebrojeno puta bio najbolji, i to ju je odvelo prema nogometu. Naravno da je tata prenio, osim ljubavi, i koju “fintu” kako bi svoj talent pokazala u klubu za koji trenutno igra, a to je ŽNK Osijek. Vlasnica je i poziva na selekciju za Hrvatsku žensku nogometnu reprezentaciju u kategoriji U-15. Držimo “fige”!
Nora je mala “odvjetnica”, svaku medalju, kao i sestra Korina zna sa svake strane. Ona je također započela s gimnastikom, iako mlađa od Korine, prije je pokazala interes za nogomet, čak i prva postala članom ŽNK Osijek. Sudeći po njenoj energiji, vjerojatno je ona ta koja pretrči najviše kilometara na travnatim površinama, ženski Broz, kad vam kažem! Čak su se ove dvije sestre uputile, prošle godine, put daleke Kine. Imale su sa svojim klubom, svaka u svojoj kategoriji, gostovanje. Naravno, i od tamo imaju medalju.
I dolazimo do onog najmanjeg. Emanuel Gabriel živahan je mladi nogometaš NK Borca iz Kneževih Vinograda u kategoriji prednatjecatelji. Kod njega od samog početka nema nikakve sumnje. Nogomet i samo nogomet od prvog dana kako je naučio hodati, ili bolje rečeno, trčati.
Ono što je kod njega zanimljivo da je prije cca 5 godina, kada je imao nepune 4 godine morao učiti ponovo hodati. Kako je mama Jasmina na početku ispričala, preživio je pad sa prozora prvog kata kuće i slomio obje bedrene kosti. Iako je bio životno ugrožen, cijela uža i šira obitelj pod šokom i velikim stresom jer se sve odvijalo u doba COVID-a, sa dugom rehabilitacijom i upornošću njega samog, ali i roditelja, Emanuel Gabriel se oporavio. I to kako se oporavio! Jedan je od najboljih igrača u svom timu. I on, kao i sestre, osvajač je već nekoliko medalja, a u kuloarima slovi kao ogroman talent. Po energiji koju ima, s punim pravom vjerujem ovim prognozama.
Energija u ovoj obitelji je zarazno pozitivna, nema šanse da odete loše volje. Umor se na njima ne vidi iako i mama Jasmina i tata Danijel rade poslove u punoj satnici, u prijepodnevnim i poslijepodnevnim smjenama. Razvoze svoje male sportaše svakodnevno na treninge, svakodnevne ostale obveze se podrazumijevaju, ali dobila sam dojam da je organizacija i dobri odnosi na radnim mjestima, pomoć nastavnika i učitelja kao i prijatelja, odigrala ulogu kako bi se sve ove obveze uspjele pokriti.
Imajte na umu kako je od Duboševice do Gradskog vrta gdje cure, Korina i Nora, imaju trening, potrebno 45 minuta vožnje u jednom smjeru, a treninge imaju četiri puta tjedno. Emanuel Gabriel trening ima tri puta tjedno u Kneževim Vinogradima, a Iris je već drugu godinu u učeničkom domu u Osijeku pa je eventualno taj dio olakšan, barem za treninge, za natjecanja su svi opet u pogonu. Često i u sitnim noćnim satima kreću na put od nekoliko stotina kilometara kako bi Iris stigla na natjecanje.
I mama Jasmina i tata Daniel su posebno predani svojoj djeci. Kako tata kaže: “Obitelj je na prvom mjestu, sve ovo radimo za njih, zbog njih, zato i nije teško”..
I onda nekako i ide. Dan po dan, jedno drugome čuvaju leđa, uskaču, organiziraju, tumače školske zadatke, a u kući je uvijek puno smijeha, vike i napucavanja lopte.
I kad ih vidiš na okupu, al’ stvarno..ništa nije teško za njih.
Vjerujem da ćemo o svima njima još puno čuti i da ćemo još puno toga vidjeti!
Ovim divnim klincima želim sreću na budućim školskim i sportskim izazovima, sa što više uspjeha i što manje ozljeda, a roditeljima snage i volje kako bi i dalje mogli pratiti ovaj užurbani sportski tempo. S pubertetskim izazovima, više sreće drugi put, kažu svi da prođe i to! Valjda!
Sav smijeh između izjava članova obitelji Molnar je uklonjen, bilo ga je na pretek a tonski bi zapis trajao predugo, a mogli bi dobiti i napad smijeha! (da ne kažem bore! )
Fotografije su iz doma obitelji Molnar te ustupljene fotografije iz privatne arhive.
