Novac će se sve manje štedjeti, sve manje će se materijalno posjedovati, a sve će se više trošiti na zadovoljavanje vlastitih potreba i želja. Ljudi će u navedenom krugu „ganjati“ zadovoljstvo koje će imati sve manje, zbog sve veće otuđenosti i usmjerenosti samo na sebe, a ne i na druge oko sebe. Rastakanje obitelji kakvu danas poznajemo te koja je, htjeli mi to priznati ili ne, još uvijek naše civilizacijsko utočište, nastavit će se u velikoj mjeri, ostavljajući upravo veliki broj „samaca“ na društvenoj vjetrometini. Rezultat – sve više nezadovoljstva te sve veća potrošnja novca da bismo to zadovoljstvo vratili u osobne živote. Prodaja snova umjesto realnosti bit će najzastupljenija u životima nadolazećih generacija, koje neće imati tradicijska uporišta i snalaženja prethodnih generacija, a probijat će se kroz život štakama iluzija i wanna be svijeta za sebe – ocjenjuje Dropulić.
U godini pred nama, ali i svim nadolazećima živjet ćemo u rascjepu s jedne strane stalnog propitivanja ljudskog identiteta i svrhovitosti, uz stalni rizik urušavanja postojećih vrijednosnih sustava, dok ćemo s druge strane jurcati zadovoljiti svoje potrebe da sve bude dostupno, jeftino, brzo, kvalitetnije, drugačije. Nažalost postajemo društvo orijentirano na novac, a manje na život, gdje imamo više ili manje kvalitetan egzistencijski standard, ali ne i duhovni. Prve i prave promjene koje želimo su – u našoj glavi. Stoga, ako razmišljamo o budućnosti, sve počinje i završava s nama samima. A porazna je činjenica da prije svega prosječan građanin Hrvatske, primjerice, sve manje i manje ulaže u sebe, svoje kompetencije, vještine, osobni razvoj. Žalosno je što mnogi građani Hrvatske kada završe osnovno i srednjoškolsko obrazovanje te visoko obrazovanje, njih čak 28 posto više ne uloži ni sata u svoj osobni razvoj i edukaciju do kraja života. Trenutačno smo na začelju Europske unije po broju osoba koje su završile visoko obrazovanje, ali i po broju osoba koje ulažu u cjeloživotnu edukaciju. A upravo je ulaganje u sebe najvažnije ulaganje koje će značiti pomak nabolje glede životnih očekivanja u budućnosti. Gledajući na ovu nemilu statistiku reklo bi se da građani Hrvatske sve više postaju ambalaža bez sadržaja, što će se pogubno odraziti na kvalitetu standarda i ekonomskog rasta.
Na nama je da odaberemo dok nije kasno – kojim ćemo putem ići već u 2020. godini – prognozira futurologinja poduzetništva Sanela Dropulić.
www.poduzetnica.hr
