“Svaki muškarac može biti otac, ali za status tate treba se nesebično davati i truditi. Nagrada za tvoj trud je neprocjenjiva- vidjet ćeš !” – jedan tata
Dan očeva u Hrvatskoj se obilježava 19. ožujka. Budući da se diljem svijeta ovaj dan obilježavao kao religijski, mnogi su baš 19. ožujka, spomendan svetog Josipa, inače zaštitnika Hrvata, odabrali kao dan u kojem će slaviti očeve. Kako je objašnjeno na enciklopediji Britannica, dan je to kojim se odaje počast očevima.
Iako je primarno to bio vjerski praznik, ni njega nije zaobišla komercijalizacija. Stoga se diljem svijeta za Dan očeva kupuju čestitke i razni pokloni, kao za Valentinovo, ali i Majčin dan. Prema pisanju kanala History, ekonomisti procjenjuju da Amerikanci svake godine troše više od milijardu dolara na darove očevima na ovaj dan. Postoji i običaj u kojem oni koji nose crvenu ružu označuju da im je otac živ, a nošenje bijele ruže označava da je on preminuo. Britannica je naglasila da se taj dan počast odaje i onima koji su preuzeli brigu o djeci, poput skrbnika, ujaka ili braće.
Redovito ljudi osjećaj unutarnje sigurnosti vezuju za oca. To je onaj osjećaj da nam netko drži leđa, da nismo sami. Taj osjećaj ostaje dio nas, ugrađen je u nama i neotuđiv je. To je ona važna dimenzija koju dijete dobiva od oca koji je stabilan, svoj, snažan, i dijete se osjeća zaštićeno i podržano. S druge strane, slika oca koji ulijeva strahopoštovanje, koji je grub i oštar, koji kažnjava, kod kojega ljubav trebamo zaslužiti i zaraditi, nije nikoga baš usrećila. U ideji strogosti ima dio koji je i dobar.
Naime, otac koji jasno i kategorično postavlja granice daje djetetu jedno iskustvo koje je puno važnije od podučavanja dobrom ponašanju i discipliniranja. To je iskustvo roditelja koji ima sebe, svoj stav, koji ima snagu, pa iz toga i svoje osobne granice. To iskustvo daje mogućnost djetetu da tu energiju ugradi u sebe i sutra postane osoba koja također ima sebe i svoje granice. Dozvoljavanje svega djetetu bez postavljanja granica je, između ostalog, problematično.
Tada je dijete uskraćeno za kontakt sa stvarnom osobom roditelja i uskraćeno je za to iskustvo. To ga čini nezadovoljnim, iako su mu ispunjene sve želje, ali ne i potreba za stvarnim kontaktom sa stvarnom osobom oca.
Danas se bilježi i masovna pojava u kojoj je otac sve manje bitan i prisutan u odgoju djece. Možemo slobodno izreći i ovakvu postavku – društvu nedostaju očevi.
Velika većina odraslih sigurno će se složiti kako im je stupanj povezanosti i bliskosti s figurom oca bio ispod onoga što su željeli i trebali kao djeca. Kod mnogih često i u odrasloj dobi taj odnos nije na željenoj razini. Zašto je otac u drugom planu? Više je razloga zašto je danas teško biti otac kakvog dijete očekuje i treba. Način života i zahtjevi koji su pred današnjim očevima često im onemogućavaju da budu dovoljno vremena s obitelji. U takvim i sličnim okolnostima same majke preuzimaju potpunu kontrolu nad podizanjem djeteta i tako istiskuju oca iz njegove prirodne uloge. To dovodi do toga da se današnji očevi teško snalaze u svojoj ulozi. Oni su svjesni da patrijarhalni modeli odgoja više nisu prikladni, a u društvu nedostaje model i vizija kvalitetnog oca.
Očeva ljubav važna je za emocionalni razvoj djeteta u jednakoj mjeri kao što je i majčina.
VISOK KAO TATA – Natali Šarić
Kada budem velik,
bit ću k’o moj tata.
Bez stolice lako
otvarat ću vrata.
Sa stola ću moći
grickati štapiće,
ali moram brzo
dobiti mišiće.
Zato ovih dana
povrće i voće
jedem kol’ko duša
i srce mi hoće.
Ne brinu me blitva,
mrkva ni salata…
Silno želim biti
visok kao tata!
