U ožujku 1996. godine glavna skupština UN-a donijela je odluku da se 21. studeni obilježava kao svjetski dan televizije.
Na taj se način obilježava slava i utjecaj televizije, te ujedno i odaje počast ulozi koju ona ima u našem svakodnevnom životu upozoravanjem na zdravstvene, socijalne, ekonomske i ostale probleme u svijetu kojima se narušava sveopći mir.
Smatra se kako je danas odigrala veliku ulogu u prezentiranju globalnih pitanja koji utječu na ljude diljem svijeta, te pomogla širenju društvenih ideja jer televizija je jedan od najutjecajnijih medija današnjice.
Kratka povijest televizije
TV, televizija ili dalekovidnica ime je dobila od grčke riječi tele za daleko i latinske visio koja označava gledanje. U razvoj tog danas mnogima neophodnog otkrića bilo je uključeno mnoštvo znanstvenih umova; od Paul Nipkowa koji je izumio prvi mehanički modul televizije pomoću kojeg je slao slike kroz žice, do Alana Campbell-Swintona i Borisa Rosinga koji su pomoću katodne cijevi kreirali televizijski sistem.
Bio je to početak mehaničke i elektronske televizije. Za prvi praktični sistem mehaničke televizije zaslužan je Charles Jenkins, dok su za onaj elektronski najzaslužniji Vladimir Zworykin i Philo Farnsworth koji je svoju prvu demonstraciju posve elektroničkog sistema održao u Philadelphiji 1934. na Franklin institutu.
Dvije godine kasnije započela su i prva neredovita emitiranja u Londonu, a kako bi prijenos Olimpijskih igara u Berlinu i Hamburgu bio dostupan svima koji nisu imali vlastiti TV prijemnik otvoreno je gotovo 30 javnih soba za gledanje.
Prvi TV prijemnik u Hrvatskoj izradio je Josip Lončar. Njime je s ponosom i velikim smetnjama, 1930. godine, primio signale TV emisije iz Berlina.
Idući korak bio je uvesti nešto boje u crno-bijeli svijet televizije, a nakon toga prijeći na analogni signal. Iako to, naravno, i nije sve bilo tako jednostavno kao što zvuči u ovih nekoliko redaka.
Digitalni signal današnjice zapravo je sasvim logičan slijed događaja, preostaje nam pitati se što je sljedeće!?
Moć čarobne kutije
Iako svakodnevno pruža niz informativnih, zabavnih, edukativnih i kulturnih sadržaja, u nekim je pogledima televizija i dalje ostala crno-bijela, pritom mislimo na njene dobre i loše strane.
Silan izbor sadržaja na televiziji veoma lako izaziva ovisnost, naročito kod mlađe publike kojoj često biva zamjena za odgajatelja. Problem je u tome što u prosjeku svakih sat vremena dnevno televizija prikaže oko četrdesetak nasilnih scena čak i kroz crtiće. Pokušajte se sjetiti posljednjeg crtića ili filma u kojem niste vidjeli niti jednu nasilnu scenu.
Meta ovisnosti nisu samo djeca, već i stariji ljudi kojima je televizija svojevrstan bijeg od depresije ili osame. Međutim, nije samo ovisnost negativna strana televizijskog svijeta, tu su još i ispraznost i voajerizam koji nam serviraju reality showovi.
Nažalost, televizija postaje sve sličnija tabloidima, a da ne spominjemo kako se njena moć koristi i u manipulativne svrhe. Stoga je važno na ponuđene sadržaje gledati kritičkim okom, razmislite o tome kad se idući put udobno smjestite u svoj naslonjač i pritisnete gumb daljinskog upravljača.
Izvor: Alfa portal
Roditelji, djeca i televizija
Roditelji imaju veliku ulogu kad su u pitanju djeca i televizija. Djeca bi programski sadržaj trebala pratiti uz roditeljski nadzor i svaki roditelj bi za svoje dijete trebao birati edukativne, vesele i korisne sadržaje. Ukoliko je moguće da roditelj zajedno s djetetom prati program primjeren i izabran od strane djeteta i da pritom razgovara s djetetom o pogledanom sadržaju upućujuću na moralne i druge vrijednosti koje djete na taj način usvaja.
Svakako bi trebalo izbjegavati gledanje televizije za vrijeme obroka, sadržaje sa scenama nasilja, reality showove, sapunice i razne emisije neprimjerene dječjem uzrastu.
