Ako će išta na gospodarskom planu obilježiti ovu godinu, bit će to užurbane zadnje pripreme za uvođenje eura u 2023. Zeleno svjetlo za korak u smjeru jače integracije u Europu bi, po svemu sudeći, trebala dobiti na ljeto iduće godine kada bi trebao biti poznat točan datum prelaska.
Zamjena nacionalne valute europskom masivan je logistički pothvat za koji se pripreme odvijaju s pretpostavkom da ćemo eurom plaćati već od prvog dana 2023. Ministarstvo financija u narednih nekoliko tjedana trebalo bi predstaviti Masnacrt Zakona o euru, temeljni pravni okvir uz koji će se mijenjati 46 zakona i 70-ak podzakonskih propisa.
Kreditne i ostale financijske institucije već su neko vrijeme u razgovorima s regulatorima o načinu na koji će promjeniti svoje IT sustave i prilagoditi poslovne procese što je trošak koji se, samo u slučaju banaka, procjenjuje na između 80 i 100 milijuna kuna.
Po iskustvima drugih zemalja koje su ušle u euronu, u središnjoj banci očekuju da će se prilikom zamjene kune za euro vratiti oko 36 posto količine kovanica u optjecaju, odnosno 1,1 milijardu komada kovanica kune te 99 posto količine novčanica, odnosno više od 500 milijuna komada novčanica kune. Novčanice će se moći zamijeniti za eure trajno, no rok za kovanice bit će ograničen na tri godine od uvođenja eura.
A iskustva europskih zemalja su šarolika. Dvadeset godina nakon što se eurom krenulo svakodnevno plaćati kovanicama i novčanicama, procjenjuje se da je u nekadašnjim nacionalnim valutama preostalo još oko 8,5 milijardi eura.
Lepeza je mogućih razloga za to, od nostalgije do zaboravljene štednje ‘ispod madraca’, a najveći iznos otpada na nezamijenjene njemačke marke u kojima je (preračunato) 6,3 milijarde eura.
Slijedi austrijski šiling kojeg je još 505 milijuna eura te belgijski franak s 428 milijuna eura. U susjednoj Sloveniji, primjerice, u nekadašnjim tolarima leži više od 80 milijuna eura, računica je Bloomberga.
Dio razloga za nostalgiju ili zaborav, vjerojatno leži i u tome da je dio zemalja ostavio neograničen rok za zamjenu svojih valuta, poput Njemačke, barem kad su u pitanju novačanice. S druge strane, Španjolska, Francuska i Austrija odavno su raskrstile sa svojim pezetama, lirama i francima.
I Hrvatska iza sebe već ima iskustvo zamjene valuta. Kada je nakon stabilizacijskog programa 30 svibnja 1994. uvedena kuna, zamijenila je hrvatski dinar kao privremeni novac izdan od Ministarstva financija s potpisom ministra. HNB je mijenjao dinare u redovnom roku do kraja 1994. te naknadno do kraja lipnja 1995.
“S obzirom na to da zamjena hrvatskih dinara više nije moguća od polovice 1995., novčanice hrvatskih dinara imaju isključivo numizmatičku vrijednost”, kažu iz središnje banke. Sudeći po njihovim podacima, nezamijenjeno je ostalo 37 posto od ukupno tiskanih 513,6 milijuna komada novčanica dinara, pa će biti zanimljivo vidjeti koliko će kuna ostati nostalgično “u čarapama”.
“Budući da se nakon proteka roka od tri godine kovanice kune više neće moći zamijeniti za eure te više neće imati ulogu sredstva plaćanja, moći će se adekvatno zbrinuti bez ikakvog rizika da se opet pojave na zamjeni.
Stoga je i pokrenuta suradnja s Ministarstvom obrane u iznalaženju adekvatnog, nadziranog i štićenog prostora kojeg će Hrvatska narodna banka unajmiti za potrebe pohrane povučenih kovanica kune”, kažu u HNB-u dodajući da očekuju sklapanje ugovora o najmu s Ministarstvom obrane krajem prve polovice sljedeće godine.
Paralelno s povlačenjem iz optjecaja novčanice će se sukcesivno uništavati na sustavima za obradu novčanica koji imaju i mogućnost njihovog uništavanja.
Četiri mjeseca prije uvođenja eura banke će biti opskrbljene novčanicama, a mjesec kasnije i europskim kovanicama. Kada počne odbrojavanje zadnjih 30 dana euri će već biti spremni u poslovnicama Fine i Hrvatske pošte, a krenut će i posredna predopskrba poduzeća i trgovina.
Na sam dan uvođenja eura, na štednju i kredite primijenit će se pristup “velikog praska”. To znači da će sva kunska štednja i depoziti na tekućim, štednim i drugim računima, kao i svi krediti postati eurski po fiksnom tečaju bez naknade.
Ključna pretpostavka je da eventualna promjena kamatnih stopa (u slučaju promjenjivih kamata) ne smije ići na štetu klijenta, dok fiksne kamate ostaju iste.
Gotovina u banke
Prva dva tjedna od uvođenja eura bit će razdoblje dvojnog optjecaja u kojem će se gotovina moći zamijeniti bez naknade u poslovnicama banaka, Fine i pošte, a nakon toga samo u bankama za što će one imati pravo zaračunati naknadu. Godinu dana kasnije zaboravljene kune moći će se u eure zamijeniti samo u Hrvatskoj narodnoj banci i to besplatno.
Budući da je jedna od najvećih bojazni koja prati priču o euru upravo strah od rasta cijena, a koji u uvjetima ubrzavanja inflacije više nije beznačajan, ključno će biti dualno iskazivanje cijena koje će trajati minimalno godinu dana počevši od kolovoza.
Slijedi i informativna kampanja u kojoj će se građane poticati da što više kuna pohrane u banke kako bi na sam dan uvođenja eura jednostavno odradili konverziju po fiksnom tečaju i bez naknade te izbjeglo bespotrebno ranije kupovanje eura za koje će banke imati pravo naplatiti svoj (prodajni) tečaj, piše Poslovni.hr.
