Učeničke radionice i briga za životinjice u OŠ “Dr. Franjo Tuđman” Beli Manastir

U ovotjednoj emisiji “Priroda i društvo” imali smo priliku porazgovarati s ravnateljicom Lidijom Šumigom, nastavnicom Sonjom Jakobfi i učenicom Ivom Miom Pajčin iz Osnovne škole “Dr. Franjo Tuđman” Beli Manastir.

Fokus je bio na dvije teme – raznim životinjama koje se nalaze u školi, tko se i na koji način brine o njima, te o radionicama za učenike provedenim za vrijeme školskih praznika, ponajprije o trodnevnoj školi astronomije.

Razgovor prenosimo u cjelosti.

Pitanje: Ulaskom u vašu osnovnu školu, ne možemo ne primijetiti zanimljivo mjesto u holu škole u kojem
borave različite i neobične životinjice. Možete li nam pobliže navesti o kojim se životinjama radi?

Ravnateljica Lidija: U holu naše škole već duže vrijeme imamo akvarij s slatkovodnim ribicama: neonkama, zebricama, ksifama, zatim imamo terarij s gušterom bradatom agamom, insektarij s vijetnamskim paličnjacima i kavez sa hrčkom.

Pitanje: Kako učenici reagiraju na te zanimljive životinje?

Ravnateljica Lidija:

Pitanje: O njima se mora i netko brinuti?

Ravnateljica Lidija: Da, njih hrane i čiste im nastambe nastavnica biologije Sonja Jakobfi i skupina učenika šestog razreda naše zadruge Mravci-znalci

Pitanje: Možete li nam reći na koji se način brinete o tim životinjama, čime ih hranite?

Nastavnica Sonja: Akvarijske ribice povremeno čistimo, usisavamo dno, mijenjamo filter, pokušavamo održati čistu vodu. Kukcima paličnjacima dajemo zelenu salatu, u zimskim mjesecima, a ljeti listove ruže i kupine i redovito ih prskamo destiliranom vodom, hrčku čistimo nastambu, dodajemo novu slamu, a hranimo ga posebnim sjemenkama za hrčke, jabukom, salatom i slično. Posebno je zanimljivo hranjenje guštera bradate agame. On voli kukce brašnare koje za njega i uzgajamo, pa onda učenci mogu proučavati četiri faze preobrazbe, od jajeta, preko ličinke, kukuljice do odraslog oblika. Bradate agame jedu kukce u fazi ličinke. Za bradatu agamu moramo paziti da uvijek ima vode, da je pod optimalnom temperaturom, da ima izvor UVB svjetla, da uz obrok uzme kalcij u prahu…

Pitanje: Iziskuje li briga o tim životinjicama puno vremena?

Nastavnica Sonja:

Pitanje: Iva Mia, možeš li nam reći koja ti je od njih najdraža?

Iva Mia: Najdraži mi je Hrčak, koji se zove Hrkica, jer je tako slatka kada se hrani, tada uzme u prednje noge sjemenku i gricka ju ili kada trči u kolutu. Kada se sakrije u slamu i kućicu, onda ju tražim gdje je.
Posebno je njeno čišćenje nastambe, jer ju moramo uhvatiti i izvaditi u kutiju, što je malo nespretno
jer bježi. Zanimljivo je i proučavati guštera, bradatu agamu koji je još mali i bojažljiv i ne da se maziti, kao što je dopuštao prošli gušter kojeg smo i mogli nostiti i maziti i slikati se s njime, on nam je bio u školi deset godina i tužni smo bili kada je uginuo.

Pitanje: Učenici vaše škole su bili aktivni i za vrijeme praznika. Možete li nam reći nešto pobliže gdje su bili?

Ravnateljica Lidija: Josipovac Punitovački postao je Regionalni znanstveni centar Panonske Hrvatske, te je u sklopu projekta organizirao radionice za učenike. Prijavili smo se na jednu od edukativnih radionica koja se održavala od 20.-22. veljače i to vrijeme praznika. Radovalo nas je da ima učenika, zainteresiranih za usvajanje novog znanja, čak i u doba praznika.
Radionice su bile: trodnevna školi astronomije u jedinom planetariju u istočnoj Hrvatskoj, čarobni svijet kemije te iz biologije o nutritivnoj vrijednosti pira, na njima je sudjelovao 21 učenik naše osnovne škole i škole,,Tin Ujević“ iz Osijeka.

Pitanje: Vi ste vodili učenike vaše škole na navedene radionice?

Nastavnica Sonja: Da, iznimno sam bila radosna što sam vodila učenike koji su posebno zainteresirani za astronomiju, biologiju i kemiju. Učenike kojima nije bilo teško odvojiti tri dana praznika za edukacije.

Pitanje: Što vam je bilo posebno?

Nastavnica Sonja: Regionalni znanstveni centar nas je oduševio, od planetarija, u kojem su mnogi uživali, do zanimljivih pokusa iz kemije koje su učenici sami radili. Moje oduševljenje je bilo veće kada sam ih promatrala kako sa zanimanjem slušaju predavanja o svemiru, uključuju se u rasprave, rade pokuse, prave palačinke od pira ili rješavaju mozgalice u senzomotoričkoj sobi.

Pitanje: Možeš li nam opisati što si radila na trodnevnoj školi astronomije?

Iva Mia: Prvi dan smo slušali zanimljivosti o Sunčevom sustavu, o planetima i njihovim karakteristikama, pa smo izradili 3D model Sunčevog sustava i postavili ga u dvorištu škole, pazeći pri tome na udaljenosti među planetima koje smo sami izračunavali. Drugi dan smo slušali zanimljivosti o Mjesecu, o putu na Mjesec. Upoznali smo se s mjesečevim mijenama i utjecajem na život na Zemlji, a posebno mi se svidio posjet planetariju.

Pitanje: Jesi i ti bila mala kemičarka?

Iva Mia:

Pitanje: Što je to senzomotorička soba?

Iva Mia: To je nešto posebno. U njoj su razne video igrice, a od igara me posebno zanimala mozgalica u kojoj sam uspjela sastaviti slova što mnogima prije mene nije uspijevalo.

Nekoliko riječi ravnateljice za kraj:

Na sljedećim poveznicama možete saznati nešto više o spomenutim životinjicama i radionicama:

Životinjice:
http://os-drftudjman-beli-manastir.skole.hr/?news_hk=1&news_id=3041&mshow=290#mod_news

Radionice:
http://os-drftudjman-beli-manastir.skole.hr/?news_hk=1&news_id=3077&mshow=290#mod_news