Danas je na gradskom groblju u njegovim rodnim Vinkovcima pokopan književnik profesor Mirko Hunjadi. U Beli Manastir je doselio 1968. godine, gdje je živio sve do početka Domovinskog rata 1991.
”Ja sam tada otišao iz Baranje fizički, ali duhom nikada”
Neprocjenjivog traga prof. Hunjadi ostavio je svojim putopisom ”Baranja” (1989.) što, ne samo u slavonsko- baranjskoj, nego i hrvatskoj književnosti predstavlja vrh toga književnog žanra. Kako je Mirko volio reći u jednom od posljednjih medijskih nastupa na Radio Baranji u rujnu 2010. godine, on je svoju knjigu doživio uživo, zapisivao na koljenima u male notese, u čamcu i svinjcu, gatoru i bačvi, za razliku od nekih putopisaca koji su za stolom stvarali putopise.
”Ja sam pisao i skitao, ali i živio Baranju i dok pišete i živite tako, onda ste u stvari sretan čovjek”.
Mirko Hunjadi će vječno živjeti s nama, s Baranjom kroz svoj putopis, koji bi svaki Baranjac trebao pročitati. Nekoliko puta.
Neka mu je laka hrvatska zemlja.
