Svake godine, 14. veljače, katolici slave blagdan svetog Valentina, sveca i mučenika, koji je postao simbolom zaljubljenosti, odnosno, ljubavi između žene i muškarca. Riječ je o svecu koji je bio prvi biskup grada Terni u Umbriji, stotinjak kilometara od Rima, a za biskupa je zaređen 197. godine, kada je imao svega 22 godine. Mučeničku smrt pretrpio je u dobi od 63 godine i na mjestu gdje je pokopan je najprije u 4. stoljeću podignuta crkva, a početkom 17. stoljeća i katedrala, gdje se i danas čuva svečevo tijelo.
Širenjem kršćanstva, rana Crkva trudila se ‘dati’ novim vjernicima mogućnost da neke lijepe i ugodne ‘poganske’ običaje zamjene nečim što će biti u duhu kršćanstva. Tako se blagdan svetog Valentina od davnina obilježava na dan 14. veljače, odnosno, dan prije rimskog blagdana bogova Pana, Fauna i Luperka, što je bio ‘poganski’ blagdan plodnosti. Povezanost svetog Valentina i ljubavi potječe iz legende o braku mlade kršćanske s rimskim legionarom, koji je iz ljubavi prema njoj također postao kršćaninom. Tijekom priprava za brak oboje su na smrt oboljeli, a svetac je njihov brak blagoslovio dok su njih dvoje umirali u samrtnom zagrljaju na bračnoj postelji.
Na engleskom govornom području proširila se legenda koja baš i nema temelja u povijesnim izvorima, a prema kojoj je sveti Valentin živio u Rimu u doba kada je car Klaudije Gotski naredio da se njegovi vojnici ne smiju ženiti ili zaručivati, jer je smatrao da se vojnici, kao oženjeni ili zaručeni muškarci, neće srčano boriti u njegovim ratovima, već će biti oprezniji i gledati da sačuvaju život kako bi ostali sa svojim obiteljima. Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku pa nisu više htjeli vršiti sam obred vjenčanja. Međutim, svećenik po imenu Valentin oglušio se na carevu odluku i počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli, sve dok ga vlasti nisu ulovile i bacile u tamnicu. Večer prije rimskog proljetnog blagdana plodnosti, 14. veljače odrubili su mu glavu. Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem, a kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalija i smrt Svetog Valentina u jedan.
‘Ftičekova svadba’U Međimurju je ranije postoja narodni običaj da se na blagdan svetog Valentina ostavljaju djeci u dvorištu peciva u obliku ptica, uz objašnjenje da je to dan kada ptice imaju svadbu, odnosno, da se “ftičeki ženiju”. Kako god, danas je i u našim krajevima Valentinovo postalo popularno kao Dan zaljubljenih, kao simbol ljubavi.
Zanimljivosti o Valentinovu:Najstariju čestitku za Valentinovo napisao je francuski vojvoda Karlo Orleanski. Namjenio ju je svojoj supruzi dok je bio u zatočeništvu u Engleskoj.
Simbol je Valentinova i Kupid, starorimski bog ljubavi. Često se prikazuje kako drži luk i strijelu jer se vjeruje da se onaj koga on pogodi svojom čarobnom strelicom odmah zaljubi.
Svake se godine za Valentinovo pošalje oko milijardu čestitaka, a nešto više pošalje se jedino za Božić. Valentinovo je, uz Majčin dan, dan i kada se kupuje najviše cvijeća. Svake godine djevojke i žene širom svijeta na Valentinovo zajedno dobiju oko 50 milijuna ruža.
U Veroni, rodnom gradu Romea i Julije, svake godine za Valentinovo pristigne oko tisuću ljubavnih pisama za Juliju.
U Sjedinjenim Američkim Državama čak 15 posto čestitki za Valentinovo djevojke pošalju same sebi.
Djevojke u SAD-u i Velikoj Britaniji vjerovale su da mogu procijeniti tip muškarca za kojeg će se udati prema ptici koju prvu spaze na Valentinovo. Kos znači svećenik, crvendać je mornar, dok je češljugar značio da će se udati za bogata čovjeka. Vrabac je označavao farmera, drozd jako sretnog čovjeka, a golub je značio da će se udati za dobrog čovjeka. Ako je djevojka prvo vidjela djetlića, to je značilo da se nikada neće udati.
Valentinovo je prvo slavljeno u Engleskoj i Francuskoj.
Prva bombonijera za Valentinovo darovana je tek krajem 19. stoljeća.Vojvoda od Orleansa (francuz), poslao je prvu čestitku za Valentinovo svojoj ženi nakon što je zarobljen 1415.
14. veljače 2001. godine, 34 para iz 22 države izmijenili su bračne zavjete 10 metara pod morem blizu otoka Kradan na jugu Tajlanda. To je trenutni Guinnessov rekord u broju parova koji su se istovremeno vjenčali pod morem.
2011. Iran je zabranio simbole Valentinova kao što su plišani medvjedići u sklopu zatezanja odnosa između Islamske Republike i zapada. 2003. vjerski aktivisti u Indiji napali su trgovine i spalili čestitke za Valentinovo, dok su neke skupine u Pakistanu osudile prigodu kao „dan sramote i požude“.
U Japanu, žene daruju čokolade svojim ljubavnicima, muškim prijateljima i suradnicima na Valentinovo. Muškarci uzvraćaju na Bijeli Dan, 14. ožujka, poklanjajući bijelu čokoladu, nakit i donje rublje svojim prijateljicama i ljubavnicama.Skupina feministkinja počela je slaviti „Dan samaca“ kao alternativu Valentinovu. Usmjerena je prema osobama koje odolijevaju „tiraniji parova“. Dan svijesti o samcima, s druge strane, postoji kako bi upozorio ljude da ne moraju biti u vezi kako bi se zabavili 14. veljače.
Najveći mozaik od ploča čokolade po Guinnessu načinjen je 14. veljače 2011. u Švicarskoj. Bio je dug 18,35 m i sačinjen od 1500 ploča bijele i crveno obojene čokolade.
Cvijeće koje se daruje za Valentinovo ima različito značenje. Crvene ruže znače ljubav, žute prijateljstvo, a ružičaste simpatiju. Crveni karanfili znače divljene, bijeli čistu ljubav, crvene krizanteme simboliziraju ljubav, a jaglac mladu ljubav.
U Njemačkoj djevojke na Valentinovo sade luk, i pored svakog stave ime dječaka. Taj običaj potječe od vjerovanja da će se udati za onog mladića čije ime se nalazi pored luka koji je prvi niknuo.
2011. New York Bronx Zoo omogućio je ljudima da daju ime madagaskarskom siktajućem žoharu po voljenoj osobi.
Poznato je da učitelji dobiju najviše čistitki za Valentinovo, zatim djeca, majke i supruge.
Djeca u dobi od 6 – 10 godina izmijene više od 650 milijuna čestitki svake godine.
U srednjem vijeku smatralo se da golubovi biraju partnere 14. veljače, te su postali najomiljeniji simbol na čestitkama za Valentinovo.
