U mnogim europskim državama, a posebno Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj postoji tradicija proslave dana sv. Nikole. Ponekad se on proslavlja tako da se organiziraju raznorazne dječje priredbe gdje se neka osoba odijeva odijelo sv. Nikole, slično biskupskom i dariva djecu, ali češće se zapravo dan svetog Nikole obilježava tako, da djeca uvečer 5. prosinca očiste čizmice i stavljaju ih pokraj prozora, da bi ujutro kada se probude dočekale ih čizmice napunjene poklonima. Običaj je gotovo identičan američkom obilježavanju dolaska Djeda Mraza (Santa Claus) s tim da se tada čizmice vješaju pokraj peći i kamina, a sve sa radi na Badnjak, 24. prosinca, večer uoči Božića, kako bi djecu dočekali pokloni na božićno jutro. Za sv. Nikolu slično kao i na Božić za Djeda Mraza, neka djeca ostavljaju i popis ili pismo što bi htjela dobiti.
Za razliku od Djeda Mraza koji je nastao kao dio moderne promotivne kampanje tridesetih godina prošlog stoljeća, sveti Nikola tek nešto manje od dvije tisuće godina intrigira maštu djece.
Sv. Nikola bio je biskup na području današnje Turske, u Maloj Aziji, a umro je 6. prosinca 327. godine. Za svoga života sav svoj imetak razdijelio je siromašnima. Njegov spomendan posebno se obilježava darivanjem djece, posjetima siromašnijim, ali i procesijama, molitvom i misama. Legenda kaže kako je sveti Nikola čuo nekog čovjeka koji je izgubio imetak, te pribavio miraz za tri njegove kćeri. Tri noći je ubacivao vreću sa zlatnicima kroz prozor u njihov dom. Otac je imao tri kćeri, ali kako nije imao miraz za njih nije ih mogao udati, jer se u to vrijeme moralo imati neki miraz da bi se moglo udati kćeri. Otac je molio Boga da se desi neko čudo, da se njegove kćeri udaju, a molitvu je čuo sveti Nikola, te ubacio zlatnike kroz prozor. Iz te legende razvila se i tradicija potajnog darivanja dobre djece.
Tradicionalno sv. Nikola se uvijek pojavljuje uz pratnju dva krampusa, koji ostavljaju šibe za neposlušnu djecu.
Djeca se daruju na spomendan sv. Nikole 6. prosinca, a darivanje je usko vezano uz život samog sveca i njegovo ponašanje za života. Od svoje najranije dobi, bio je posebno dijete. Živio je okružen tužnim svijetom punim bolesti, patnje i siromaštva kojima je svjedočio svakodnevno. Tražio je načina kako bi promijenio stanje i pomogao onima u potrebi. Tako je svoj život posvetio onima u potrebi i štujući Boga. Ubrzo je postao priznat, a postaje i najmlađi biskup. Za života je učinio nebrojeno mnogo djela i čudesa. Nakon smrti i nakon što su ga proglasili svetim postaje zaštitnikom djece i putnika.
Kao jedan od omiljenih svetaca među djecom, u različitim se državama proslavlja na različite načine. Ranije se kod nas nije proslavljao skupim poklonima, nego simboličnim poklonima koji bi razveselili djecu. Obično su to bile jabuke, suhe smokve, orasi, bajami i pokoji bombon.
U novije vrijeme, pomalo je došlo do prezasićenosti konzumerizmom, te djecu ni sami pokloni više toliko ne vesele, pa im se pokušava ovaj blagdan približiti na drugačiji način. Potiče se djecu da razmišljaju o onima koji imaju manje od njih, te da daruju drugu djecu koja žive u lošijim financijskim uvjetima, očuvanim igračkama kojima se oni više ne služe.
Osim jednostavnog razloga kako bi se razveselilo djecu, predbožićni blagdani, koji se općenito smatraju godišnjim dobom darivanja. Sveti Nikola, Sveta Lucija i Božić izvrsna su prilika da naučimo djecu o ljepoti darivanja drugih.
Kako bi djeca prihvatila naviku darivanja, uvijek ih uključite u humanitarne akcije u koje se sami uključujete, te im pričajte o posljedicama i svrsi darivanja siromašnih i potrebitih.
Donirajte odjeću, dopustite djeci da sami selektiraju odjeću i neke svoje igračke koje će donirati. Ako sami bez njihove prisutnosti prođete kroz njihov ormar, svrhovitost učenja djece se gubi. Neka vaše dijete sudjeluje u svim aktivnostima oko darivanja odjeće. Pomognite starijima, susjedima i sl.
Važnije od poklona koje će dijete dobiti na sv. Nikolu je da ga naučite ljepoti darivanja.
