Priča o Željku iz Belog Manastira duboko dira u srce i otvara pitanja o temeljnim vrijednostima i obvezama društva prema svojim najranjivijim članovima. Njegova patnja, zlostavljanje i ignoriranje sustava podsjećaju nas na nužnost promjene i djelovanja. Priča koju prenosimo upozorava nas na moguće ozbiljne propuste u zaštiti ljudskih prava i dostojanstva te na potrebu za reformama u socijalnoj skrbi i sustavima zaštite najranjivijih građana. Sistematsko zlostavljanje Željka i pasivnost institucija ne samo da su ga osudili na neizmjerne patnje već su i sve nas osudili na moralnu odgovornost da djelujemo.
Nakon što je priča o Željku iz Belog Manastira, koji zbog torture vlastite obitelji spava na ulicama grada, postala poznata, sve se više njegovih sugrađana javlja sa šokantnim detaljima iz njegovog života.
Portal Zagreb.info prenio je svjedočenje ogorčene Lucije Vrbanić iz Belog Manastira koja je upoznata s obiteljskom situacijom i otkriva nevjerojatne informacije o Željkovim patnjama. Željko je bio često viđen u lošem stanju, gol, bez obuće, žedan i gladan te ozlijeđen zbog mučenja od strane članova svoje obitelji. Braća, očuh i majka su ga zlostavljali i tukli. Uprkos tome, nadleže institucije nisu uspjele poduzeti potrebne korake iako su znale za ovu situaciju, piše portal. Uz fizičkog zlostavljanje Željko nije imao normalan obiteljski život. Njegova je obitelj poznata po problemima s alkoholom i nasiljem Često su ga ponižavali, vrijeđali i šamarali. Lucija ističe da je Željko izgubio svoje zube zbog brutalnog zlostavljanja, dok je njegova majka tvrdila da ne može osjećati bol.
Na Facebook stranici ogorčene sugrađanke koja je priču prenijela u medije mogu se iščitati brojni komentari belomanastiraca koji su svjedočili istome.
Spomenuti je portal prenio u cijelosti i odgovor Središnje službe Hrvatskog zavoda za socijalni rad u kojem, između ostalog, stoji kako su Željku pruženi pomoć i novčane naknade od strane nadležnog Područnog ureda Beli Manastir te mu je ponuđena mogućnost smještaja u ustanovu socijalne skrbi. Međutim, on je dosad odbijao takav smještaj. Pravo na smještaj u ustanovu socijalne skrbi osigurava se uz pristanak korisnika ili skrbnika, a prisilni smještaj bez pristanka smatra se protuzakonitim. S obzirom na to, trenutačno se poduzimaju potrebne radnje kako bi se osigurala liječnička skrb i odgovarajuće zbrinjavanje Željka uz njegov kasniji pristanak, a u skladu s važećim zakonima. Također, u odgovoru se ističe da nadležni Područni ured Beli Manastir nije imao saznanja o počinjenim kaznenim ili prekršajnim djelima vezanim za korisnika te da se njegova majka nije dužna skrbiti o njemu budući da je dužnost skrbnika povjerena stručnoj osobi zaposlenoj u nadležnom uredu.
Portal piše kako je gradonačelnik Belog Manastira Tomislav Rob više puta upozorio Centar za socijalni rad na ovu situaciju no smještaj Željka u ustanovu socijalne skrbi nije bio ostvaren zbog preopterećenosti i dugotrajnih lista čekanja. Sada su nadležne institucije poduzele korake kako bi pružile odgovarajuću liječničku skrb i zbrinjavanje Željka.
Ova priča još je jedna u nizu sličnih koja ukazuje na ozbiljne propuste u sustavu socijalne skrbi, važnost podizanja svijesti o suosjećanju, odgovornosti i brizi za one najranjivije u našem društvu. Željko nas podsjeća na činjenicu da svaki građanin zaslužuje dostojanstven život i da mi, kao zajednica, moramo raditi na stvaranju sustava koji će to osigurati.
O Željkovu je slučaju u Hrvatskom saboru progovorio saborski zastupnik Domagoj Hajduković i na adresu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, ministru Marinu Piletiću upitio pitanje što će učiniti kako bi Željko dobio potrebnu skrb te hoće li osobe i institucije odgovorne za ovu situaciju snositi posljedice.
Fotografija: Lucija Vrbanić/Facebook
